Tugujući za dragim osobama koje više nisu među nama, osjećamo da je
vrijeme rob promjene. Suočeni s tuđom i vlastitom prolaznošću,
shvaćamo da je potrebno smijati se, voljeti i mudro
iskoristiti darovano vrijeme. Smrt učitelja Josipa Jože Prudeusa,
renomiranoga pjesnika, književnika, novinara i genijalca svoje vrste,
rastužuje nas, ali i potiče na djelovanje. Baš kao i prošlogodišnja smrt
naše drage knjižničarke Suzane Plevnik, zbog koje su njezini kolege
i učenici koji su ju poznavali, još uvijek neutješni.
Međutim, treba živjeti, samo ljubav donosi dobre životne promjene.
I radost. A Joža bi dodao: Onaj koji se ne smije, ne smije u razred!
Samobor 25. siječnja 2020. Jutros je preminuo jedan učitelj. Nema smrti koja barem na tren ne promijeni perspektivu. Nema smrti koja ne izazove barem malo tuge, smrt svakog učitelja izaziva tugu, a smrt Josipa Jože Prudeusa, legendardnog učitelja, književnika i novinara, dobitnika mnogih nagrada za svoje snažno svekoliko stručno i ljudsko djelovanje, takva nas smrt posebno rastužuje. Nakon Jože, legende Novigradskoga proljeća, kako išta može biti isto? Poput teških bolesti, i smrt mijenja život – preživjelih. Tugujući, osjećaju da je sve podložno promjeni, da je vrijeme neodloživo i nepovratno, i da ga moramo mudro iskoristiti.
Zato se valja ugledati na kreativan genij velikoga književnika, pjesnika i samoborskog huncutara, mudra čovjeka Jože. Ovo su njegovi stihovi.
u ovom trenutku
razvidna mi je
tek žudnja za promjenom
u svemu tome
znakovito je i vrijeme
možda zadnja bjelina
nesklon sam crnoslutnjama
na užetu škripe
ukočene bijele košulje
biblijski uokvirena su vremena zbivanja
vrijeme padanja
vrijeme dizanja
vrijeme klijanja
vrijeme zrenja
svemu su previđene promjene
pa čak i za voljenje
neporecive izmjene
znači kada otopi snijeg
zgrade će ponovno porasti
i sve ostalo
izaći će i ući u zadane okvire
stoga nema druge
ponuđeno vrijeme
valja upotrijebiti učinkovito
bez grčevitih napora
posebice
besmislenih otpora
pokušavam prihvaćenu spoznaju
udružiti sa snijegom
suženom okolicom
hladnoćom
okruženom okolinom
rodbinom
prijateljima
znancima
uglavnom to zadani okvir
preostaje zadovoljstvo
pročačkati vatru
unutra u sebi
u sobi
iza zatvorenih vratnica
slobodan raditi
ili razvlačiti dosadu
od zida do zida
pod moju kožu stanem
jedino
ja
svoj stanar
sebi podstanar
i gazda
ps
zatvaram prozor uselivši tek vedru noć
Ovdje za vas prenosimo iz medija životopis Josipa Jože Prudeusa, kao zalog vašega nadahnuća i dobrih životnih promjena.
Josip Prudeus (Samobor, 21. ožujka 1944.), učitelj hrvatskog jezika i povijesti diplomirao je na PA u Slavonskom Brodu. Učiteljski poziv obnašao u Slavonskom Brodu, Sibinju Rabu, Bregani, Gradanjcima, Noršić Selu, završivši učiteljski radni vijek u OŠ Samobor. Osim spomenutoga, još je radio kao novinar Radio Samoboru, voditelj Centra za kulturu pri NS, te prvi pročelnik za društvene djelatnosti (1991.) u Samoboru.
Utemeljio je Večeri hrvatske ljubavne poezije Vrazovoj Ljubici (1989.) koja je postala tradicionalno lipanjsko okupljanje poštovatelja ljubavnih stihova – stvaratelja i slušatelja. Utemeljitelj je, i prvi urednik, programa za djecu i mladež Hrvatskog katoličkog radija.
Jedan od utemeljitelja Škole dječjeg stvaralaštva – škole za darovite učenike hrvatskih osnovnih škola gdje je radio 33 godine, a Odlukom Ministarstva prosvjete RH imenovan je bio i za glavnog koordinatora rada Novigradskog proljeća. Također sudionik Škole mira (tijekom rata u Mrkoplju). Novinarstvom se bavi od 1968.god. te objavljivao u Vjesniku, Večernjem, Novom listu, Telegramu, Brodskom listu, Samoborskom listu, Samoborskim novinama, Imotskoj krajini, Vukovarskom listu,Radio Zagrebu, Radio Rijeci, Radio Puli, Radio Splitu, Radio Brodu, Radio Samoboru, Kerempuhu, Paradoksu, Čvorku, Glasu Samobora, Našem Samoboru, Glasu koncila, Kani…Pisao za Hrvatski književni list (1966.) i Hrvatski tjednik (1971.), Hrvatsko slovo.
Za djecu piše i objavljuje radove od 1965. god. u Modroj lasti, Smibu, Galebu, Radosti, Pogledu .., te na radio postajama Zagreb, Sljeme, HKR, Sarajevo. Radovima zastupljen u hrvatskim udžbenicima bilo čitankama, pjevankama ili radnim bilježnicama.
Autor je predložaka za 4 hrvatske mise koje uglazbiše mo. Josip Degl’ Ivellio, Željko Bradić i Alan Kljajić, libreta za hrvatsku rodoljubavno-ljubavnu operu Samo san (uglazbio Alan Klajić); pasionskog skazanja: Dizma i Gesta. Napisao je pjesme od kojih je oko 150 uglazbljeno, a skladali su ih, između ostalih, Željko Bradić, Arsen Dedić, Siniša Leopold, Pero Gotovac, Emilio Kutleša, Nikica Kalođera, Mirjana Žužić, Mario Mihaljević i Tomislav Jozić, fra Petar Kinderić, Marijan Mlakar, Julije Njikoš.
Kao promidžbeni djelatnik, autor je stotine tv spotova, radio poruka, oglasa, povelja, diploma, slogana i imena (Vatreni, Boroleta, Borosana, Startas, Trinam, Dorina, Mleko z bregov, Bonko, Vupik, Voćko, Dona… Domaće je domaće, Piće naše mladosti, Voće koje teče, „Kad je piješ osjećaš se bolje“ tv spot kiselica’ za koju je nagrađen i na međunarodnom festivalu u Cannesu.
Odlaskom u mirovinu darovao je sve što je četvrt stoljeća skupljao u „Zbirku za korist i radost mnogima“ postavljenu u OŠ Samobor. Zbirka sadrži, između ostalog oko 380 slika, 230 keramika , 80 batika, 500 dvd, približno 3000 knjiga i dr. Od brojnih nagrada primio je i tri značajne: Nagrada za životno djelo Grada Samobor, (2004.); Državna nagrada, odlukom Hrvatskog sabora – Ivan Filipović za životno djelo; Povelju papa Benedikta XVI. za 60 godina ministriranja (2008.), Povelju pape Franje za književno stvaralaštvo duhovnog nadahnuća.
.
Joža Prudeus (1944. – 2020.)
Uredništvo
