Tugujući za dragim osobama koje više nisu među nama, osjećamo da je

vrijeme rob promjene. Suočeni s tuđom i vlastitom prolaznošću,

shvaćamo da je potrebno smijati se, voljeti i mudro

iskoristiti darovano vrijeme. Smrt učitelja Josipa Jože Prudeusa,

renomiranoga pjesnika, književnika, novinara i genijalca svoje vrste,

rastužuje nas,  ali i potiče na djelovanje. Baš kao i prošlogodišnja smrt

naše drage knjižničarke Suzane Plevnik,  zbog koje su njezini kolege

i učenici koji su ju  poznavali, još uvijek neutješni.

Međutim, treba živjeti, samo ljubav donosi dobre životne promjene.

I radost. A Joža bi dodao: Onaj koji se ne smije, ne smije u razred!

 

 

Samobor 25. siječnja 2020. Jutros je preminuo jedan učitelj. Nema smrti koja barem na tren ne promijeni perspektivu. Nema smrti koja ne izazove barem malo tuge, smrt svakog učitelja izaziva tugu, a smrt Josipa Jože Prudeusa, legendardnog učitelja, književnika i novinara,  dobitnika mnogih nagrada za svoje snažno svekoliko stručno i ljudsko djelovanje, takva nas smrt posebno rastužuje. Nakon Jože, legende Novigradskoga proljeća, kako išta može biti isto? Poput teških bolesti, i smrt mijenja život – preživjelih. Tugujući, osjećaju da je sve podložno promjeni, da je vrijeme neodloživo i nepovratno, i da ga moramo mudro iskoristiti.

Zato se valja ugledati na kreativan genij velikoga književnika, pjesnika i samoborskog huncutara, mudra čovjeka Jože. Ovo su njegovi stihovi.

 

u ovom trenutku

razvidna mi je

tek žudnja za promjenom

u svemu tome

znakovito je i vrijeme

možda zadnja bjelina

 

nesklon sam crnoslutnjama

na užetu škripe

ukočene bijele košulje

biblijski uokvirena su vremena zbivanja

vrijeme padanja

vrijeme dizanja

vrijeme klijanja

vrijeme zrenja

svemu su previđene promjene

pa čak i za voljenje

 

neporecive izmjene

znači kada otopi snijeg

zgrade će ponovno porasti

i sve ostalo

izaći će i ući u zadane okvire

 

stoga nema druge

ponuđeno vrijeme

valja upotrijebiti učinkovito

bez grčevitih napora

posebice

besmislenih otpora

pokušavam prihvaćenu spoznaju

udružiti sa snijegom

suženom okolicom

hladnoćom

okruženom okolinom

rodbinom

prijateljima

znancima

uglavnom to zadani okvir

preostaje zadovoljstvo

pročačkati vatru

unutra u sebi

u sobi

iza zatvorenih vratnica

slobodan raditi

ili razvlačiti dosadu

od zida do zida

pod moju kožu stanem

jedino

ja

svoj stanar

sebi podstanar

i gazda

ps

zatvaram prozor uselivši tek vedru noć

Ovdje za vas prenosimo iz medija životopis Josipa Jože Prudeusa, kao zalog vašega nadahnuća i dobrih životnih promjena.
Josip Prudeus (Samobor, 21. ožujka 1944.), učitelj hrvatskog jezika i povijesti diplomirao je na PA u Slavonskom Brodu. Učiteljski poziv obnašao u Slavonskom Brodu, Sibinju Rabu, Bregani, Gradanjcima, Noršić Selu, završivši učiteljski radni vijek u OŠ Samobor. Osim spomenutoga, još je radio kao novinar Radio Samoboru, voditelj Centra za kulturu pri NS, te prvi pročelnik za društvene djelatnosti (1991.) u Samoboru.
Utemeljio je Večeri hrvatske ljubavne poezije Vrazovoj Ljubici (1989.) koja je postala tradicionalno lipanjsko okupljanje poštovatelja ljubavnih stihova – stvaratelja i slušatelja. Utemeljitelj je, i prvi urednik, programa za djecu i mladež Hrvatskog katoličkog radija.
Jedan od utemeljitelja Škole dječjeg stvaralaštva – škole za darovite učenike hrvatskih osnovnih škola gdje je radio 33 godine, a Odlukom Ministarstva prosvjete RH imenovan je bio i za glavnog koordinatora rada Novigradskog proljeća. Također sudionik Škole mira (tijekom rata u Mrkoplju). Novinarstvom se bavi od 1968.god. te objavljivao u Vjesniku, Večernjem, Novom listu, Telegramu, Brodskom listu, Samoborskom listu, Samoborskim novinama, Imotskoj krajini, Vukovarskom listu,Radio Zagrebu, Radio Rijeci, Radio Puli, Radio Splitu, Radio Brodu, Radio Samoboru, Kerempuhu, Paradoksu, Čvorku, Glasu Samobora, Našem Samoboru, Glasu koncila, Kani…Pisao za Hrvatski književni list (1966.) i Hrvatski tjednik (1971.), Hrvatsko slovo.
Za djecu piše i objavljuje radove od 1965. god. u Modroj lasti, Smibu, Galebu, Radosti, Pogledu .., te na radio postajama Zagreb, Sljeme, HKR, Sarajevo. Radovima zastupljen u hrvatskim udžbenicima bilo čitankama, pjevankama ili radnim bilježnicama.
Autor je predložaka za 4 hrvatske mise koje uglazbiše mo. Josip Degl’ Ivellio, Željko Bradić i Alan Kljajić, libreta za hrvatsku rodoljubavno-ljubavnu operu Samo san (uglazbio Alan Klajić); pasionskog skazanja: Dizma i Gesta. Napisao je pjesme od kojih je oko 150 uglazbljeno, a skladali su ih, između ostalih, Željko Bradić, Arsen Dedić, Siniša Leopold, Pero Gotovac, Emilio Kutleša, Nikica Kalođera, Mirjana Žužić, Mario Mihaljević i Tomislav Jozić, fra Petar Kinderić, Marijan Mlakar, Julije Njikoš.
Kao promidžbeni djelatnik, autor je stotine tv spotova, radio poruka, oglasa, povelja, diploma, slogana i imena (Vatreni, Boroleta, Borosana, Startas, Trinam, Dorina, Mleko z bregov, Bonko, Vupik, Voćko, Dona… Domaće je domaće, Piće naše mladosti, Voće koje teče, „Kad je piješ osjećaš se bolje“ tv spot kiselica’ za koju je nagrađen i na međunarodnom festivalu u Cannesu.
Odlaskom u mirovinu darovao je sve što je četvrt stoljeća skupljao u „Zbirku za korist i radost mnogima“ postavljenu u OŠ Samobor. Zbirka sadrži, između ostalog oko 380 slika, 230 keramika , 80 batika, 500 dvd, približno 3000 knjiga i dr. Od brojnih nagrada primio je i tri značajne: Nagrada za životno djelo Grada Samobor, (2004.); Državna nagrada, odlukom Hrvatskog sabora – Ivan Filipović za životno djelo; Povelju papa Benedikta XVI. za 60 godina ministriranja (2008.), Povelju pape Franje za književno stvaralaštvo duhovnog nadahnuća.
.
Joža Prudeus (1944. – 2020.)

Uredništvo