Osim što se u našu školu nakon čak 17 godina upisalo pet prvih razreda,

dogodile su se i mnoge promjene među školskim osobljem:

došlo je puno novih učitelja, što znači da su neki otišli.

Primjerice, otišle su dvije profesorice hrvatskoga jezika – u mirovinu,

a matematičarka Mateja Colussi – natrag na fakultet.

 

Mateja Colussi radila je u našoj školi kao profesorica matematike. Iako se taj predmet mnogim učenicima možda čini teškim, profesorici Colussi matematika je oduvijek bila strast i ljubav. Velika joj je želja i da tu ljubav prenosi drugima, a za to nema boljega načina nego biti profesoricom matematike.
Jako joj se svidjela uglavnom radna atmosfera u školi, i kod kolektiva i kod učenika, a svi će potvrditi da se odlično snašla u ulozi profesorice s obzirom na činjenicu da nije imala nikakvo iskustvo rada s djecom, osim instrukcija kod kuće, pa joj je dosta toga bilo novo.
Osim što je predavala matematiku, također je bila razrednica 7. b razreda. I to izvrsna! Svom je razredu na rastanku napisala prekrasnu poruku koju doslovno prenosimo.

 

Dragi moj ljibomatičari,
Iako je došao dan našeg rastanka, nitko od nas neće biti tužan jer ćemo se zasigurno ponovo sresti. Ne zaboravite svakog dana osmijeh na licu, vedrina u srcu i pozitiva u glavi kao što sam vas cijelo ovo vrijeme učila. Nastavite stvarati uspomene kojih će te se sjećati i nakon 30 i više godina. Zauzmite se za sebe i svoju individualnost, poštujući pritom pravila i norme ponašanja. Budite si prijatelji jer su oni obitelj koju sami biramo. Podrška jer to svatko od vas zaslužuje. Sjajite u predmetima koje volite jer oni su pokazatelj vaše strasti i budućnosti. U onim drugim podsjetite se da su one strast učitelja koji ga predaje, ali i nekog drugog razrednog kolege pa to poštujte. Morate učiti i ono što vas ne zanima i možda nešto što nikada u životu nećete zatrebati, ali tada podsjetite sebe da životni put izgleda tako da se prvo napravi ono što morate da biste do kraja života mogli raditi i biti ono što želite! Poštujte profesore koji poštuju vas. To su čarobnjaci koji nisu zaboravili da su tu da od vas naprave buduće profesore, doktore, direktore i vođe. Prije svega, oni su tu da svakog pojedinca naprave čovjekom! One profesore koji vas ne poštuju pokušajte razumjeti. Oni samo ne vide tko ste zaista. Ne plašite ih se jer su i oni ljudi sa svojim izazovima, čak i bolima koju možda ne vidite. Razumijte ih jer razumijevanje njima itekako treba. Ne dozvolite da vas sustav putem guši, ukalupi u prosjek i pritom nametne da prestanete postavljati pitanja koja vas zanimaju. Ne dozvolite da ugase vašu dječju radost i ljepotu života koju još uvijek vidite. Budite hrabri! Poštujte se, volite, grlite i pazite! Uživajte u ovom putovanju jer će mu jako brzo doći kraj. Ono što sada učiš većinom ćeš zaboraviti, ali nećeš nikada sjećanje i osjećaje koje si doživio putem.
Do ponovnog susreta,

Vaša raska 🙂

Kako kaže, na pisanje ove poruke potaknula ju je ljubav prema njezinu razredu te sve što prošla s njima, i dobro i loše, ali više ono dobro. Također je spomenula i da voli pisati, tako da se sve poklopilo.

Za one koji ne znaju, iz naše škole odlazi kako bi završila fakultet jer je do sada završila samo prve tri godine (preddiplomski studij), no velika joj želja nakon fakulteta nastaviti raditi u školi.

Najljepše joj je s nama bilo pred sam kraj njezina boravka u školi. Svaki je trenutak, bez iznimke, bio poseban za sebe. Čak i oni loši iz kojih se mogla izvući pouka za dalje. Škola za život. Ne deklarativna, prava.

Maša Dobrić, 6. c, tekst i foto