Da vam je tko rekao da se filmski scenarij temelji na pandemiji

nepoznatog virusa i bolesti COVID-19 začinjene čestim

nevremenima i potresom u gradu Zagrebu, vjerojatno biste ga

odbacili kao previše nerealan. I pogriješili biste! Jer, realnost je ovo:

nakon prvog tjedna online nastave uvedene zbog koronavirusa

dogodio nam se upravo POTRES 22. ožujka 2020. godine!

5, 5 po Richteru u 6 i 25, zatim za pola sata još jedan

samo malo slabiji. Kako smo reagirali? Jesmo li znali?

Pročitajte izjave naših novinara.

 

Ja sam se preplašio. Moja obitelj i ja smo se držali svih uputa pa nas nije bilo toliko strah. Ali svi smo se začudili.

Filip Ptičar, 5. a

Spavao sam. Deda me probudio. Svi smo istrčali iz zgrade.

Fran Jakić, 6. b


Prvo što sam vidjela, odnosno čula bile su padajuće olovke (nije puno toga palo jer je sve natrpano pa se drži zajedno) i alarmi automobila. Brat mi se poprilično uplašio, pas i ja bili smo dosta mirni pa smo se samo spremili i sišli dolje, a roditelji su nam bili relativno smireni dok moj brat nije počeo bos hodati blizu komada stakla. Meni je bilo dosta ironično što su nas dan prije tjerali unutra, a sad nas tjeraju van, ali našem psu sve se činilo normalnim pa se, po običaju, svađao sa svakim muškim psom koji bi prošao.

Petra Popović, 8. b


U nedjelju 22. ožujka 2020. probudila me zastrašujuća buka. Bio sam totalno zbunjen. Krevet mi se tresao, sat je pao s police i razbio se, a mama i tata su zbunjeno stajali na ulazu moje sobe. Prvo sam pomislio da je tati nešto palo u kuhinji i razbilo se, a onda su mi rekli da je to bio potres. Brzo smo se spremili i izašli van. Prvo što sam vidio bila je gomila ljudi ispred zgrada. Svi su mi djelovali jako uplašeno. Cijelo prijepodne proveli smo u autu slušajući vijesti i upute kako se ponašati u ovoj situaciji.

Vito Tutić, 6. b

Uspjela sam prespavati oba velika potresa nakon čega su me roditelji probudili. Izišli smo ispred zgrade gdje je bilo još mnogo drugih ljudi, poprilično neobičan prizor za to doba dana, ali i činjenicu da je preporuka bila što manje izlaziti. Brzo smo se opet vratili kući, iako je većina ljudi ostala. Nije me bilo pretjerano strah, no možda bi bilo drukčije da sam osjetila potrese.

Maša Dobrić, 6. c

Oko pola 7 ujutro probudio me zvuk drmajućih polica, nije me začudilo ili zasmetalo pa sam probala opet zaspati. Pet minuta kasnije police su se tresle još jače pa sam ustala. Mama mi je rekla da probudim brata i svi smo krenuli dolje. Moja brat i ja bili smo u autu dva sata. Vratili smo se u stan oko 9 sati, a struja se vratila oko 15.

Marija Jelić, 6. b


Spavao sam dok se sve nije počelo tresti. Gledao sam u polusnu lego kocke, knjige i gramofonske ploče koje čudnovato padaju s mojih polica. Vjerojatno bih i zaspao da me tata nije u sekundi stavio ispod štoka.

Fran Jozić, 6. b


Spavala sam dok se moj krevet nije počeo tresti isto kao i sve ostalo oko mene. Odmah sam skočila iz kreveta jer su počele padati stvari s police iznad moga kreveta. Mama i tata su sestri i meni rekli da odemo ispod štoka što smo i napravile. Kada sam došla u boravak, sve su lego kockice popadale s polica, a jedina dobra stvar kod toga je to što imam dodatnu zanimaciju tijekom karantene, a to je slagati porušene legiće.

Ema Kovačušić, 6. b

 

Potres je nanio veliku štetu Zagrepčanima, naročito u središtu grada sa starom jezgrom i starim zgradama, a jedna je djevojka smrtno stradala. Mnogi Zagrepčani ostali su bez svojega doma. Na mnogim zgradama stoji crvena naljepnica.

Naša je škola nekim čudom ostala na mjestu bez većih oštećenja iako smo se, zbog njezine trošnosti i nekvalitetne izgradnje, plašili da će se srušiti. Dobili smo zelenu naljepnicu. 

Nadamo se da smo kvotu teških trenutaka ispunili (barem za ovo desetljeće) i da je pred nama novo i mirnije doba. Ljudi, držite se, proći će i ovo, a mi ćemo jači u nove radne pobjede!

Uredništvo