S obzirom na trenutnu situaciju u svijetu s koronavirusom
odlučeno je da se od ponedjeljka 16. 3. 2020. nastava za učenike
počinje održavati na daljinu, internetski, tj. online.
To je vjerojatno povijesni događaj za hrvatsko školstvo i pravi
novinarski zadatak za našu temu broja,
a to su, sjećate se, promjene.
Što se to, dakle, promijenilo i sviđaju li nam ste te promjene?
Sama ideja online nastave poprilično je zanimljiva i vrlo korisna u slučajevima poput ovog. Učenici viših razreda nastavu, među ostalom, prate nastavu preko virtualnih učionica. One funkcioniraju na principu da profesori pošalju zadatke za rješavanje, a učenici ih riješe i pošalju svoja rješenja.
No, u stvarnosti postoje neki problemi. Jedan od velikih problema ovakve online nastave je preopterećenost sustava zbog velikog broja korisnika. Prvi je tjedan bilo jako teško uči u sustav jer je često padao. Postoji i alternativna nastava na Sportskoj televiziji. Sviđa mi se kako su profesori na njoj objašnjavali gradivo, no mi smo većinu tog gradiva već obradili u školi. Također neko gradivo na Sportskoj televiziji uopće nemamo navedeno u udžbenicima.
Mislim da je velik problem u ovakvoj vrsti škole,
pogotovo ako se još oduži, učenje jezika. Budući da komuniciramo
samo pisanjem poruka, prvenstveno mislim na onaj dio gdje bismo
trebali vježbati govor. Slično je tako i s tjelesnom kulturom.
Drugi tjedan online nastave nisam imala problema s ulaskom, ali je zbog preopterećenosti često bilo onemogućeno slati datoteke, tako da ih sada većinom šaljemo profesorima na mail.
Mislim da je velik problem u ovakvoj vrsti škole, pogotovo ako se još oduži, učenje jezika. S obzirom da komuniciramo samo pisanjem poruka, prvenstveno mislim na onaj dio gdje bismo trebali vježbati govor. Slično je tako i s tjelesnom kulturom.
Jedna od dobrih strana ovakve škole je što svatko može rješavati zadatke svojim tempom i ne postoji ograničenje od četrdeset i pet minuta u kojem svi moraju završiti s radom. Također, vjerujem da je većina učenika sretna što nema testova i ispitivanja, a ni ocjena, barem za sada.
Učenici nižih razreda nastavu prate na HRT-u 3. Zanimljivo, između „satova“ imaju tjelesni odgoj koji im drže poznati sportaši među kojima je i bivši učenik naše škole Borna Ćorić.
I na kraju možemo reći da ovakva vrsta škole definitivno ima svojih boljih i loših strana. Ipak, većina učenika (barem što se tiče moga razreda) preferira normalnu školu. Nadamo se stoga da ćemo se što prije vratiti u normalne školske klupe i da će sve ponovno biti kao i prije.
Maša Dobrić, 6.c, tekst i foto
