Da su knjižnice stvorenja, svašta bi vam mogle ispričati. To, nažalost,

ne mogu same, ali ako im dopustite, ako posegnete za njezinim blagom,

ako zaželite da ta nesuđena stvorenja postanu stvarenja: stvarna mjesta

stvaralačkoga susreta sa svim svjetovima riječima stvorenim,

otkrit ćete da činite pravu stvar i postajete pravi stvor:

mudar, načitan i duhovit.

Zato vam je najbolje da odmah pročitate prvi članak naše nove

suradnice  Ines Obad, prof., dipl. knjižničarke, nove vladarice

najboljeg mjesta u našoj školi: školske knjižnice.

 

Oduvijek sam voljela knjižnice. Sve knjižnice. Prvo školsku, pa gradsku, osobito jednu u centru grada kamo sam odlazila najčešće u međuturnusu jer između škole i muzičke škole ne bih stigla kući, pa sam bila u knjižnici. Nakon srednje škole, često sam odlazila ili u NSK ili knjižnicu na fakultetu. Jednostavno sam se u knjižnicama uvijek osjećala dobro. Nisam tad ni znala da ću jednoga dana ponovno upisati fakultet, diplomirati bibliotekarstvo te raditi u knjižnici.

Taj dobar osjećaj imam i danas kad radim u jednoj i to, za mene, najposebnijoj knjižnici, školskoj knjižnici. I to školskoj knjižnici Osnovne škole Jure Kaštelana u Zagrebu, sigurno jednoj od najkreativnijih škola u Hrvatskoj!

 

ZAŠTO JE RADITI U ŠKOLSKOJ KNJIŽNICI NAJDIVNIJA STVAR NA ZEMLJI

 Zašto? Pa jednostavno. Najdivnije je raditi s djecom, s mladima. Energija koju djeca i mladi nesebično emitiraju najdivnija je stvar na Zemlji. Mladi su kao veliki generator dobre volje i smijeha. Bez zadrške prihvaćaju promjene. I zapravo sam im se uvijek divila, toj dječjoj radoznalosti i potrazi za svim što je novo. Jer, „… s kim ću ostati mlad ako svi ostarite…“

Ista je i knjižnica, budi radoznalost, vodi u daleke svjetove, oduševljava… Osim toga, radeći u školskoj knjižnici, knjižničarka ili knjižničar radi ne samo neke već sve stručne poslove knjižničara (predugo bi trajalo da vam ih sad ovdje sve nabrajam), a sudjeluje i u nastavi kroz svoj odgojno-obrazovni rad.

I dok ste možda uljuljkani u svom razmišljanju da je knjižnica mjesto na kojem su samo knjige, prašnjave i stare, da je knjižnica mjesto bez ikakvih događanja i da je posao knjižničara zastario i dosadan ili banalan, sama realnost vam je, dragi moji, u potpunosti drukčija.

 

U našoj se knjižnici nalaze knjige, časopisi, referentna zbirka tj. enciklopedije,

rječnici, leksikoni te igre. U knjižnici se održavaju sati, radionice, male izložbe

i predstavljanje knjiga, intervjui za novine, snimanje televizijskih emisija

za školski program, tu je redakcija našeg školskog lista Čarobna frula

(zar bi vaši čarobni novinari igdje drugdje željeli imati svoje zborno mjesto?)

ukrašena stalnim postavom izložbe Kaštelanovih portreta  i mjesto susreta

našeg čitateljskog kluba Kaštelanski osmijesi od milja zvanog ČITKO.

 

 

ZAŠTO JE ŠKOLSKA KNJIŽNICA NAJDINAMIČNIJA OD SVIH KNIŽNICA

Najdinamičnija od svih knjižnica jest školska knjižnica, i to osnovne škole, a njezini su korisnici svi učenici, učitelji odnosno nastavnici i stručni suradnici te ostali zaposlenici škole. Razvoj društva, knjiga, tiska, knjižnica, sveučilišta, škola, a onda i tehnologija, usko su vezani, sljubljeni i protkani i ne idu jedni bez drugih. A knjižničari su pratitelji svih tih promjena. Znate i sami da danas više ne govorimo o knjizi a da ne govorimo i o e-knjizi. I vaši udžbenici danas su i tiskani i elektronički. I naša knjižnica prati promjene i razvoj suvremenih školskih knjižnica: osuvremenjivanje knjižnice započele su knjižničarke Maca i Suzana, a ja polako krećem njihovim stopama.

 

Knjižnica je bila ključno mjesto za održavanje prvih Dana medijske pismenosti i prigoda da ugostimo važne osobe za obrazovanje mladih u Hrvatskoj.
Foto: S. Plevnik

 

ZAŠTO JE ČITANJE DANAS VAŽNO

I znam da se pitate zašto je danas čitanje važno. Zašto su važne i one lektire koje vam možda baš i ne legnu najbolje? Zašto je važno znati naći neki podatak baš iz knjiga kad uz Internet imate sve znanje dostupno na dlanu u sekundi?

Važno je, jer je danas čitanje i ona tradicionalna pismenost zapravo temelj svim ostalim oblicima pismenosti kao što je informacijska pismenost, medijska pismenost, informatička pismenost, vizualna pismenost. Čitanjem knjiga razvija se kritičko mišljenje, odnosno stječu se znanja i vještine bez kojih život (ni) u 21. stoljeću nije moguć. Školske knjižnice 21. stoljeća osim informacijskog opismenjavanja učenika, u svom odgojno-obrazovnom radu, pripremaju učenike i za cjeloživotno učenje i uvode ga u digitalno informacijsko doba.

Školska knjižnica, općenito, zauzima posebno mjesto u školi, ona je informacijsko, medijsko i komunikacijsko središte škole. Namijenjena je za učenje, čitanje, istraživanje, razmišljanje, maštanje i razvoj kreativnosti, koje su od središnje važnosti učenicima na njihovu putu od informacija do znanja te od ključne važnosti za osobni, društveni i kulturni razvoj učenika. Riječju, ona je jedno lijepo mjesto za stvaranje dobrih ljudi.

 

Snimanje televizijske emisije u knjižnici.
Foto: Sanja Miloloža

NAŠA NEUSPAVANA LJEPOTICA ŠKOLSKA KNJIŽNICA

Naravno da je i školska knjižnica OŠ Jure Kaštelana naša ljepotica, ali za razliku od animirane joj konkurencije iz bajke (i crtića!), prilično neuspavana. Zapravo, teško da možete naći dinamičniju knjižnicu u svemiru i okolici.

Naime, ona izvor informacija za domaće zadaće, referate, projekte. U našoj se knjižnici nalaze knjige, časopisi, referentna zbirka tj. enciklopedije, rječnici, leksikoni te igre. U knjižnici se održavaju sati, radionice, male izložbe i predstavljanje knjiga, intervjui za novine, snimanje televizijskih emisija za školski program, tu je redakcija našeg školskog lista Čarobna frula (da, da, nemojte misliti da bi vaši čarobni novinari igdje drugdje željeli imati svoje zborno mjesto!) i mjesto susreta našeg čitateljskog kluba Kaštelanski osmijesi od milja zvanog ČITKO.

Uostalom, ponovimo, čitanje potiče maštu, budi emocije i potiče misli. Knjige objašnjavaju i zabavljaju. I baš zato što je knjižnica mjesto čarobno (poput redakcije Čarobne frule) i nemojte se začuditi ako možda iz nje ponekad čujete i nježan zvuk ukulelea.

Ines Obad, prof., školska knjižničarka, foto: Sanja Miloloža