Č I T A J T E   P J E S M U,   N E   A U T O R A

 

Je li ovdje zapravo važan identitet pisca, tko je, kojeg spola,

podrijetla, koliko ima godina, ima li možda djece? Možda ima psa.

Ako nema psa, neću više čitati njegova djela. Nije svrha u tome.

Nikada nije ni bila i nikad ne bi ni trebala biti.

 

 

Pseudonim, još i umjetničko ime, alias, aka (engl. also known as – poznat i kao), francuski nom de plume (ime iza pera) – lažno ime, ime kojim se služe autori (publicisti, umjetnici) i osobe prigodom javnog nastupa kada žele prikriti identitet ili žele djelovati u drukčijem mediju i na drukčiji način od onoga na koji se njihova javnost naviknula.

 

Pseudonimi od davnina i iz različitih razloga koriste glazbenicima, književnicima, glumcima, slikarima, političarima, pa čak i ubojicama. Prva osoba koja se potpisala pseudonimom bio je grčki filozof i povjesničar Ksenofont koji se koristio imemon Temostogen (sin pravde iz Sirakuze) nakon što mu je, kako je on smatrao, nanesena nepravda. Otada se pseudonimi rabe zbog kraćenja ili ,,uljepšavanja“ imena, raznih predrasuda, političkih razloga, zaštite, ali i iz protesta protiv raznih društvenih pravila i nepravdi. Neki su se znanstvenici koristili pseudonimima zbog svoga podrijetla, da se unaprijed ne podcijene njihova istraživanja i otkrića samo zato što nekomu nisu po volji.  J. K. Rowling pisala je pod pseudonimom jer ljudi ne bi vjerovali da kvalitetna knjiga može doći iz ženskog pera. S druge strane, zanimljivo, Zvonimir Majdak pisao je pod ženskim pseudonimom Suzana Rog.

 

Istina, vama su vjerojatno najpoznatiji glazbenici s pseudonimima kao što su Lady Gaga, Eminem, Elton John, Ringo Starr, Freddie Mercury, Sting, Tina Turner, Bob Dylan itd., ali nas posebice zanimaju pseudonimi književnika.

Naime, povijest bilježi mnogo književnika s pseudonimima, npr. M. Jurica Zagorski (Marija Jurić Zagorka), Mate Balota (Mijo Mirković), Mark Twain (Samuel Langhorne Clemens), George Orwell (Eric Arthur Blair), Lewis Caroll (Charles Lutwidge Dodgson), Boz (Charles Dickens), Molière (Jean-Baptiste Poquelin), Ksaver Šandor Gjalski (Ljubomir Babić), Voltaire (François Marie Arouet)…  Ipak, kao što vidite, svim ovim književnicima znamo prava imena, tj. znamo tko su. Ali tko je Sven Adam Ewin?

 

 

Sven Adam Ewin pseudonim je pjesnika koji od 2011. piše pjesme i objavljuje ih većinom na internetu. Napisao je nekoliko tisuća pjesama, dvije poeme (Sentimentalne slike Svena Adama Ewinog i Preobrazba) i knjižicu pjesama za djecu. Objavio je tri zbirke pjesama: Zmijski car, Poeme – Preobrazba, Sentimentalno putovanje , 175 soneta i još mnogo toga…

Stvar je u tome što nitko ne zna tko je Sven Adam Ewin. Možemo samo nagađati.

Kako  godine prolaze, genijalac pod pseudonimom (pretpostavljam da ste shvatili poveznicu između Adam i Ewin /zgodno mu je to s w, da vas kao malo zavede i da na prvu ne pomislite na biblijsku priču i smokvino lišće) dobiva sve više obožavatelja koji se dive njegovoj poeziji bez obzira na činjenicu što ne znaju tko je, a to je i svrha njegova pisanja pod pseudonimom. Da ljudi čitaju njegove pjesme i poeme bez predrasuda i bez ikakva vanjskog utjecaja na njihov dojam. To bi i trebala biti svrha svih književnih djela, da se čitatelj može uživjeti, poistovjetiti, jednostavno uživati u djelu ili da pisac može prikazati određenu nepravdu, događaj ili što god.

 

 

Sven Adam Ewin, kako je sam rekao u jednom intervjuu, napiše u prosjeku 3, 4 pjesme svaki dan, a piše od 2011. Pustit ćemo vas da sami obavite matematiku. Nikada ne planira otkriti tko je jer smatra važnijim da čitatelju bude stalo do pjesama, a ne do onog tko ih piše. Naravno, uvijek će se naći onih koji će ,,pljuvati“ po njemu, nalaziti razne sebične razloge njegova ,,skrivanja“ i kojima je važnija zagonetka identiteta Svena Adama Ewina nego njegove pjesme.

Na Facebooku se sada skriva iza slike Michelangelova Davida, a prije je to bio Walt Whitman.

 

 “Rezolutno tvrdim da nikada neću odati tko sam. Na promocijama svojih knjiga

ja ću se skrivati iza širokih leđa nekog jačeg ljubitelja poezije i na kraju ogorčeno upitati:

‘Ma koji je to kreten koji se boji pokazati javno, sa svojom knjigom u ruci? Da nema možda

neku strašnu fizičku deformaciju? Da nije propali političar, robijaš, kriminalac, crni desničar,

crveni boljševik, kopač kanala, elektromonter, zaštitar, pripadnik nacionalne manjine,

profesor koji kopa po kontejnerima, neki polupismeni studentić?

U svakom slučaju, to mora da je neka pošemerena ličnost!’

Tako ću reći i dobiti aplauz na otvorenoj sceni. Što će mi više?”

Sven Adam Ewin

 

Sven je najaktivniji upravo na Facebooku gdje svakodnevno objavljuje po nekoliko pjesama. Poznati su njegovi ,,dvoboji“ – pjesma na pjesmu, gdje, kako je on rekao, razgovara s brojnim mrtvim, živim, domaćim i stranim pjesnicima kao što su Enes Kišević, Darko Rundek i nedugo preminuli genijalni Samoborac Josip Prudeus, koji je Svenu Adamu Ewinu bio učitelj.

Sven Adam Ewin je zasigurno jedna zanimljiva osoba (možda nije osoba, možda su i osobe, tko zna?), ali što je nas zapravo potaknulo da pišemo upravo o njemu? Naime, Sven je nedavno objavio još jedan ,,dvoboj“, a po čemu je taj posebniji od drugih? Poseban je jer je napisan uz sjećanje na Juru Kaštelana i Nadu Subotić. SAE vs. JURE KAŠTELAN. I dopustio nam je da ga objavimo u Čarobnoj fruli.

Evo tih stihova.

SAE vs. JURE KAŠTELAN

Jure Kaštelan: PJESME KOJE NISAM NAPISAO
(Za Nadu)
Pjesme koje nisam napisao nije uzalud raznio vjetar
bile su kao što oblak trenutak bude kao kapi kišne
što se rasprsnu lude čim kamen dotaknu bile su bljesak
trzaj jecaj skok odron pljusak neriječne netjelesne
nevidne nevremene bile su uzdah i dodir i prvi korak
i prvi glas u snu u letu i miris
bile su što su bile a sve su bile i jesu što su bile
pjesme koje nisam napisao nije uzalud odnijela voda
bile su sunce i mjesec i plodovi zemlje i darovi neba
bile su disanje i leptir što umre čim se rodi
sažigala ih vatra a voda ih je skrila bile su
u meni i izvan mene u kovitlacu zvijezda u tebi
one su ruka koja slika a nisu slika
bez njih se u mraku ne bismo prepoznali
bez njih bi zvjerad šumu proklinjala
bez njih vrela ne bi izvirala
bile su što su bile a sve su bile i jesu što su bile
.
Sven Adam Ewin: ŠTO NISI, JA ĆU
(Isto za Nadu)
Što nisi, ja ću. Ovo je pjesma moja,
Za jednu Nadu. Za jednu. I samo za nju!
Mogla je biti i Nada bilo koja,
Drugu zamislit ipak nisam u stanju.
Te pjesme kojih nema, bile su mantra;
Kroz smrt leptira, u vodu su se skrile;
Nenapisane, sažgala ih je vatra;
Bile su pjesme sve ono što su bile.
Mi bismo bez njih tek sučelice stali,
Bez njih bi bili zvjerad. Pustinjski pijesak.
Bez njih u mraku ne bismo prepoznali,
Usne i jecaj… Odron… Zvjezdani bljesak.
Što nisi ja ću. Sonet, rime i metar.
Tvoja i moja pjesma… Uzdah i vjetar.
Jure Kaštelan, pjesnik, esejist i prevoditelj (Zakučac kraj Omiša, 18. XII. 1919 — Zagreb, 24. II. 1990).
Nada Subotić Kaštelan, glumica (Bošnjaci kod Županje, 11. listopada 1931. – Zagreb, 28. siječnja 2016.)

 

Naposljetku, svatko Svena zamišlja na neki svoj način, ali to ni nije toliko važno jer otvaramo knjigu ili čitamo jednu od njegovih pjesama na fejsu zbog same pjesme, iz užitka ili prvi put iz zanimanja, ne zbog njegova izgleda, podrijetla ili titule. Velika je mogućnost da je mnogo ljudi počelo čitati njegove pjesme jer nitko ne zna tko je. Ta je anonimnost  ljudima nevjerojatno intrigantna. Ali zašto su ljudi ostali uz Ewina? Zašto ga i dalje prate? Očito im se sviđaju pjesme, poeme, možda poneka osoba jer jednostavno podržava tu anonimnost. I to bi trebala biti poanta književnih djela. Pjesme Svena Adama Ewina imaju ono nešto što vas vuče da čitate još, imaju to nešto nevjerojatno posebno. Pročitajte koju i najvjerojatnije se nećete razočarati.

Za kraj smo ostavili najvažniju pjesnikovu poruku: Netko konačno reći mora, Čitajte pjesmu, ne autora!

Petra Popović, 8. b, crtež: Iva Miloloža, fotokolaž: Sanja Miloloža